Glazba: Zdenko Runjić

Stihovi: Tomislav Zuppa

već dugo me puštaš gledat niz pučinu,
i proklinjat sreću koju more nosi,
darujuč mi puste i besane noći
gdje mi tuga plete svud srebro po kosi.

Kapetane moj!

I starim tako sama od broda do broda
u želji da te zagrlim, izljubim
i ako dobro znadem da svakim danom sa
brazdom broda nepovratno gubim.
A kad se bez želja doma k meni vratiš,
toj posljednjoj luci što te mirno čeka,
ni spaziti nećeš da uz tebe nije ona
mlada žena, već starica neka,
kapetane moj!

Znam, tebi je more prva ljubav bila,
a ja sam tek bljesak značila u mraku,
da bih, kad se magla ispred broda digla
ostala ko pjena na njegovom tragu.

Kapetane moj!

I starim tako sama od broda do broda
u želji da te zagrlim, izljubim
i ako dobro znadem da svakim danom sa
brazdom broda nepovratno gubim.
A kad se bez želja doma k meni vratiš,
toj posljednjoj luci što te mirno čeka,
ni spaziti nećeš da uz tebe nije ona
mlada žena, već starica neka,
kapetane moj!