1990: Sreća je tamo gdje si ti

Za 30. obljetnicu festivala organizirali smo veliku feštu, a žiri od 666 osoba, po šest iz određene profesije... šest novinara, šest vatrogasaca, šest plivača... glasovao je za najljepšu pjesmu u protekla tri desetljeća. Prva je bila "Galeb i ja", druga "Pismo ćali", treća "Oprosti mi, pape", četvrta "Skalinada". Od prvih pet pjesama, četiri su bile moje. Proglašen sam najboljim skladateljem, Tomislav Zuppa najboljim autorom teksta, Stipica Kalogjera najboljim aranžerom, Oliver pjevačem, Tereza pjevačicom, a "Dubrovački trubaduri" najboljom grupom.

I da bih zaključio treće desetljeće, u Zadru, u izboru za našeg sudionika na "Pjesmi Eurovizije", imao sam odličnu "Sreća je tamo gdje si ti" koju su izveli Oliver i Zorica Kondža. Inače, na tim izborima uvijek sam bio drugi ili treći, sve do Karanove pobjede na "Dori 2000".

Govoreći o kvaliteti svojih pjesama, onih koje su se održale, polovicu osamdesetih i drugu polovicu sedamdesetih ocijenio bih najuspješnijim i najplodnijim razdobljem svog rada. Tijekom osamdesetih nastavljam suradnju s Oliverom, no treba voditi računa o raznim okolnostima: došlo je do male zasićenosti, pojavljuje se pitanje motiviranosti... Jednom mi je skladatelj Aleksandar Ilić u šali rekao: "Tebe i Olivera može se maknuti samo tako da vas se ubije." Uspjeh naše suradnje možda je stvorio određeni otpor među kolegama iz struke.

Ponavljam, odluka da ne radim mnogo, da se ne trošim, bila je pametna. Nije mi naškodilo što sam ostao u Splitu. Možda sam mogao biti više medijski eksponiran, češće se pojavljivati na TV, no to uopće nije važno. Znatno je važnije da sam od 1975. do 1990., znači punih 15 godina, bio najizvođeniji autor u bivšoj Jugoslaviji, izvođeniji od Novkovića, Bregovića... Mogu samo povjerovati da se taj status ni poslije ne bi promijenio. Sarajlije mi govore da su preživjeli rat uz moje pjesme, Beograd nije prestao svirati Olivera. Uvijek sam se ravnao spoznajom: ne smije se sve odmah! Nakon "Oprosti mi, pape" Oliver je trebao krenuti na veliku jugoslavensku turneju, ali obojica smo rekli: "Ne!" Kad se stvar dovede do usijanja bolje je "stat' na balun", pa krenuti ponovno. Tko se brzo uzdigne, brzo padne. Kao matematičar po vokaciji, analizirao sam ritam izvođenja "Sunčanih fontana" i zaključio da u prvih deset godina nije drastično pao. A iste godine javila se "Copacabana" koja je prve sezone bila strašno izvođena, no poslije se izgubila. Ako pjesma vrijedi, nije važno je li nagrađena. Ona ostaje.