1978: Oprosti mi pape

Te godine došla je definitivna "brokva": na "Splitu" sam imao pet pjesama i pobijedio u sve tri konkurencije: na večeri dalmatinske šansone s "Oprosti mi, pape", u šlagerima s "Poetom", a na natjecanju za pjesmu MIS-a s "Cvitom Mediterana". Dodamo li tome pobjedu na "Opatiji" sa "Zbogom ostaj ljubavi", koja nije išla na Euroviziju jer je JRT donio odluku o povlačenju zbog lošeg plasmana "Ambasadora" i dva druga mjesta: na "Zagrebu" ("Ključ života") i MESAM-u ("Molitva za Magdalenu"), 1978. po uspjehu na festivalima svakako ostaje u sjećanju.
A mimo festival‚? Kad su Smoju pitali tko će pisati glazbu za film "Roko i Cicibela" odmah je odgovorio: Runjić! Stihove je najprije napisao Zuppa - trebala su to, zapravo, biti četiri songa - no onda je netko promijenio koncepciju i pozvao Momčila Popadića. Tada smo se i upoznali na sastanku filmske ekipe jedne nedjelje ujutro u hotelu "Marjan". Dao mi je tekst i čim sam ga pogledao, oduševio sam se. Došao sam kući i doslovno u pet minuta napisao glazbu.

Za "Split '78" imao sam gotove "Poetu" i "Cvit Mediterana", a tri dana prije zaključenja natječaja telefonirao sam Popu da mi napiše stihove za pjesmu koju sam želio poslati na večer šansona. Odsvirao sam mu skicu melodije, pokazao naglaske slogova... "Ali, ja sam pjesnik, ja to ne radim tako", odgovorio mi je, "no, probat ću zbog tebe". Došao je već sutradan i bacio mi tekst: "Evo ti ova glupost, samo da vidiš da sam pokušao". Pročitam i kažem mu: "Tvrdiš da nisi imao vremena, a napisao si odličnu pjesmu". Malo se naljutio. Taj tekst nije trebalo komponirati, trebalo ga je samo pročitati i kad sam sve postavio na svoje mjesto, on će opet: "Ma to je bez veze!". Pop je tada bio u rokerskom "filmu", surađivao je s grupom "Metak". Svejedno sam zapisao note, dao napraviti aranžman za probnu snimku i otišlo smo u studio "Tetrapak". Oliver otpjeva, a Pop po svome: Smeće, ljiga, bez veze...". Ali, zanimljivo, ni mi nismo pokazivali preveliko oduševljenje. U drugim prilikama odmah bismo reagirali. Nakon "Poete" i "Cvita...", "Papu" smo smatrali "trećim djetetom", možda i zato što ju je Pop stalno odbijao.

Kad je Oliver na festivalu otpjevao prvi dio i izgovorio "Oprosti mi, pape", Prokurative su se srušile. Pop je dobio nagradu za tekst. Prozivaju ga, a kako je bio u kratkim hlačama, nisu ga htjeli pustiti na pozornicu. "Ma koji si ti?"
Od tog trenutka sve je počeo gledati u drugom svjetlu. Zašto njegovi tekstovi nisu uvijek prolazili? Imao je dozu ironije, što u pjesmama ponekad smeta.
"Poeta" se, sa "Skalinadom" i "Malinkonijom", doima kao treći dio trilogije. Prva intonacija bila je: ja prodajem pjesme, prodajem dušu, sve dok nisam došao do definitivne verzije.
"Ključ života" napisao sam kad je Vedrana bila u drugom stanju, kao posvetu činu rađanja. Kad sam zapisao note, kao i obično pozvao sam Olivera. Odsvirao je pjesmu i rekao: "Ja ovo ništa ne razumin! Izvest ću je samo radi tebe." Zamalo smo se jedini put ozbiljno posvađali. Slučajno sam bio na snimanju i stvarno: otpjevao je preko volje. Prođe "Zagrebfest", ali Oliver na koncertima ne izvodi tu pjesmu, od prvog trenutka zauzeo je prema njoj negativan stav. Prošla su tri mjeseca i na jednom nastupu u Slavonskom Brodu publika je počela tražiti "Ključ života". "Nisam se mogao sjetiti teksta", sjeća se Oliver, "počeo sam u pogrešnom tempu, orkestar me lovi... i najednom mi se pjesma 'otvori'". Trebalo mu je, dakle, nekoliko mjeseci.