1963-64: Potraži me u predgrađu

1963.
Na "Melodije Jadrana", koje su se tada počele održavati u kinu "Bačvice", poslao sam - i primili su - dvije pjesme. "Čovjek od soli" bio je prvi Arsenov nastup, a pjevao ju je i Ivo Robić, dok je "Balada o tovaru" s Ðorđijem Peruzovićem i Terezom Kesovijom osvojila treće mjesto. "Čovjek od soli" bio je peti. Da sam imao samo jednu pjesmu vjerojatno bih bolje prošao, jer se glasovi ne bi podijelili.
Godine 1963. značajna mi je i po tome što sam na festival mladih autora "Omladina" u Subotici poslao "Vrbe" i pobijedio. Singlica s "Vrbama" prva je u bivšoj Jugoslaviji prodana u više od 100.000 primjeraka i praktički sam s trećom svojom pjesmom doživio prvi jugoslavenski hit, a nije mi još bilo ni 20 godina. Šest godina poslije bio sam na poslovnom putovanju u Münchenu, u tvrtki "GIS" (20 godina kasnije "GIS" je skračenica od Glazbena Izdanja Skalinada), i navečer su me poznanici odveli u mađarski lokal koji se zvao "Piroška". Pjevačica je pjevala pjesme iz svih zemalja svijeta i kad su joj rekli da sam iz Splita pohvalila se: "Znam jednu!", te počela pjevati "Vrbe".
Na "Zagreb '63" primljeni su "Ferali". Za mene je bio uspjeh već i to što sam ušao u jako društvo braće Nikice i Stipice Kalogjere, Mihaljinca, Vučera... ali oni su pisali drugu vrstu glazbe. "Ferali" su na "Zagreb" prvi put donijeli primorski izraz u glazbi i tekstu.

1964.
"Potraži me u predgrađu", koja obilježava tu godinu, doživjela je sudbinu "Ćakula". Napisao sam pjesmu o starom, šepavom psu u nekom sirotinjskom ambijentu, iako je osnovna tema bila ljubavna. Nazvali su me sa žiriranja i Josip Stojanović, tadašnji "komesar" za zabavnu glazbu, rekao mi je da je glazba vrlo zanimljiva, ali da treba promijeniti tekst jer je odveć sumoran. Dopuštam li da Britvić napiše novi? Napravio je, nema sumnje, lijep tekst, ali meni je prva verzija uvijek intimno ostala bliža.
Prvi put na festivalu u Opatiji ista je pjesma osvojila prvu nagradu publike i stručnog žirija. A zanimljivo da je to i moja najprodavanija ploča. Pod nazivom "Paišči menja na okrainje" u izvedbi Ðorđa Marjanovića u Sovjetskom Savezu prodana je u više od pet milijuna primjeraka.
Na B-strani bila je "Djevuška mala", tj. "Djevojko mala" Darka Kraljića. Rusi, nažalost, nisu plaćali autorska prava. Doduše, Marjanović je razgovarao s ljudima iz "Gostkoncerta" koji su mu rekli da mogu, ako hoću, za nagradu doći dva tjedna na Krim.
Godina 1964. obilježava moj definitivan ulazak među vodeće tadašnje jugoslavenske skladatelje.