Glazba: Zdenko Runjić

Stihovi: Maja Perfiljeva

zar tako nježno kao travke vlat
ti se puštaš u ovaj ponor
ja više ne znam da li je to strast
ali ćutim oporu žeđ

kraj svoga tijela osjećam te sad
kao srebro
i kao izvor
i žedno primam ponuđeni raj
i gubim tlo
i gubim svijest

i bivam vode sjaj
postajem pjesma neke rijeke
što plovi ko' u san
u pravcu obale daleke
ovaj čas

zar tako blago kao lahor plah
ti me puštaš u sjen' aleja
u mladoj travi ostao je trag
naših tijela po kome znam

da ova slika nije bila san
nego ljubav i njezin izvor
u kome nađoh izgubljeni raj
što davno već ga tražim ja

i bivam vode sjaj
postajem pjesma neke rijeke
što plovi ko' u san
u pravcu obale daleke
ovaj čas