Glazba: Zdenko Runjić

Stihovi: Jakša Fiamengo

Tu su još ostaci jela
prazne čaše i kruh načet
sjena tvoga mekog tijela
ljubav koja može počet

Prije nego što me dirne
tvoja ruka svjetlo gasi
tvoje oči sad su mirne
raspletene tvoje vlasi

I zar ima nešto ljepše
od tih večeri što cvatu
tvoje ruke sve su mekše
na mom licu i na vratu

Kad se naše usne spoje
na toj postelji u mraku
teče vrijeme što ga broje
spore kazaljke na satu

Tu su još ostaci jela
razlomljeni kruh i krevet
ne raspremljen stol i zdjela
nešto sati, možda devet

Neko vrijeme što nas bistri
kad u večer našu uđe
mjesto tvojih ruku čistih
vjetar će pospremit suđe