Glazba: Zdenko Runjić

Stihovi: Jakša Fiamengo

Kao brod što traži luku
dugo već na svoju ruku
moje srce svijetom luta

i svi oni što me znaju
kratko u mom oku traju
kao svjetlo pored puta.

Neke tajne slutim plime,
brod se valja i ja s njime –
premda vrijeme mrežu plete
čini mi se još sam dijete
i ne žalim ni za čime.

Vagabundo, vagabundo
skitaj dalje, srce ludo!
Vagabundo, vagabundo
nek’ još traje vrijeme burno!

Skitaj dalje do kraja
dok nosi te dah,
isti život nas spaja,
i vjetar i prah!
Vagabundo, vagabundo
samo skitaj, srce ludo!

Život što u meni kuca
pun je nekog čudnog sunca,
pun je neba, pun je ptica.

Nek’ me baca, nek’ me lomi,
nek’ me vara al’ nek zvoni
glasom svojih tajnih žica.

I zar može da nas mijenja
sjaj u oku onih žena,
što se muti i što ode
kao magla iznad vode
jer dok trepneš već ga nema.