Glazba: Zdenko Runjić

Stihovi: Gustav Krklec

Starinska ura na ormaru spava
kazaljke njene već se rđom žute
umorna lampa tiho ocrtava
prostore uske, samotničke pute

Ja ne znam gdje sam,
nešto tamno slute
umorne oči
noć je topla, plava
tako je teško
kada stvari šute
i kad se miješa
prošlost, san i java
pa gasim staru lampu
sklapam oči
nitko mi neće u posjete doći
ni tat ni gost ni drug
ni draga žena

Naslonim glavu
na krilo samoći
i slušam zvižduk
vlakova u noći
o gdje si sada,
gdje si
bezimena, bezimena