Glazba: Zdenko Runjić

Stihovi: Drago Britvić

Ova dvorišta puna neba i ptica
uđu ko muzika stara
nekud duboko u nas
i tu uvijek ostaju.
Tu nas čekaju davno poznata lica
jedan je kuštravi dječak uvijek u proljeće tu,
ti znaš zašto dolazi.
Tko je nekada nosio prvo sunce po dvorištima,
nikad sasvim ne ostavlja ovaj život u predgrađima.

Potraži me u predgrađu
na ulici, na raskršću,
gdje ti je jorgovan rasuo perle
gdje nam je proljeće dotaklo usne i pobjeglo.

Potraži me u predgrađu,
kraj vlakova što prolaze,
bit ćemo sami u svitanje dana,
bit ćemo sami u pjesmama ptica, ko nekada.

Drijemaju jedra od rublja i cvijeća,
čekaju vjetar da nekuda plove,
čuješ li naše nas predgrađe zove,
traže te kuće i ulice stare.

Potraži me u predgrađu,
poljubi me u sjećanju,
bar onih sati kad ostaneš sama
ako me sada još imalo voliš, potraži me.

Ti nemaš prsten s našeg vjenčanja,
al pamtiš streju na kraju grada,
bez mnogo cvijeća, bez vela i zlata,
bila si lijepa i sretna ko nikad.

Potraži me u predgrađu,
poljubi me u sjećanju,
bar onih sati kad ostaneš sama
ako me sada još imalo voliš, potraži me,
potraži me, u predgrađu,
poljubi me u sjećanju, potraži me...