Kako je nastao "Pape"...

Ako je točna ona davnašnja uglazbljena opaska Roda Stewarta i Facesa, koja veli svaka slika priča priču, tada, sudeći po nastanku i sudbini jedne od najpoznatijih i najcjenjenijih tema Runjića i Dragojevića — Oprosti mi pape, nije bedasto kazati da opaska vrijedi i za opće poznate pjesme.
Te 1978. godine Runjić je već imao za splitski festival napisane kasnije uspješnice Poetu i Cvit Mediterana, no valjalo je još napisati skladbu za takozvanu Večer dalmatinske šansone. Imajući melodiju u glavi, poigravao se s mogućim tekstom zaključivši da bi mu idealno uz glazbu prianjala priča o ocu koja bi koristila i riječ padre.
Poznanstvo s Popadićem

Samo koji mjesec prije upoznao se s Momčilom Popadićem, uglazbivši njegov tekst Ča je život vengo fantažija, i ponovno ga se sjetio kao potencijalnog tekstopisca. Nazvao ga je, odsvirao mu melodiju i zamolio ga — budući da je za koji dan trebalo predati skladbu — da mu napiše tekst. Popadić, vrstan pjesnik, nije baš rado pristao na taj rad po narudžbi i na gotovu glazbu, no Runjiću je htio učiniti uslugu. Tekst mu je donio sutradan, ali očito nezadovoljan njime, predao ga je uz riječi: Evo ti tekst, a ti ga uzmi ili baci. Runjić ga je, srećom, uzeo.
— Skica i prijedlog za pjesmu o ocu s onim mojim "padre" i tekst koji mi je Pop donio nisu imali ama baš nikakve veze. Zdenko Runjić i Oliver Dragojević primaju plakete na splitskom festivaluNo, stavio sam njegov tekst na klavir i — doslovno — pjesma se rodila inspirirana u trenu sjajnim tekstom. Nazvao sam ga i kazao mu — nisi imao vremena komplicirati i napravio si izvrstan tekst! Popu to nije bilo pravo, čak je i kazao da mu se pjesma ne sviđa. I nije mu se sviđala sve dok je Oliver nije otpjevao na festivalu i dok se nisu "srušile" Prokurative. Pjesma je ne samo dobila Prvu nagradu publike, nego i pobrala rekordnih 1800 glasova, dok je drugoplasirani imao manje od sto... Kada se dijelila nagrada, svi su se začudili zašto na pozornicu nije izašao i Pop kao autor teksta. No, što se dogodilo? Budući da nije vjerovao da će pjesma išta napraviti, bio je odjeven u kratke hlače i u mornarsku majicu, pa ga čuvari nisu pustili do pozornice ne vjerujući da je baš on autor nagrađenoga teksta — prisjećao se Zdenko.
Planovi sa Smojom

Album Poeta je doista bio zapanjujući spoj megasellera i antologijskih standarda. Osim splitskofestivalskih uspješnica — naslovne teme, Zelene grane s tugom žuta voća, Oprosti mi pape — te drugih festivalskih zgoditaka (Zbogom ostaj ljubavi, Majko da li znaš i fascinantne emocionalne Molitve za Magdalenu) na albumu se našla i, već spomenuta, iznimna tema iz filma Roko i Cicibela, Ča je život vengo fantažija; filma snimljenog po dramskom predlošku Miljenka Smoje. Kultni splitski novinar i književnik i Runjić neprestano su se kretali u istim krugovima, uzajamno se češući i povremeno surađujući. No, izostao je onaj pravi veliki zajednički capolavoro. Zašto?
— Doista mi je krivo da šjor Smoje i ja nikada nismo zajedno napisali mjuzikl. A nije da nismo planirali... Još prije Runjić i Popadić, uspješni suradnici — fotomontaža SD (u nedostatku raspoložive zajedničke fotografije) dvadesetak godina mislili smo zajednički uglazbiti priču koja bi se odvijala u Mlecima i srednjovjekovnom Splitu, čak smo i neke osnovne ideje nabacili. Ali, onda je došlo "Malo misto". Potom sam ja bio zauzet ili je Smoje imao obveza. Zapravo, nikako se nismo uspjeli naći, iako su nam se putovi tako često križali. Konačno, napisao sam "Ča je život vengo fantažija" na tekst pokojnog pjesnika i novinara Momčila Popadića za film "Roko i Cicibela", za koji je Smoje napisao scenario... Također sam napisao "Laku noć Luiđi, laku noć Bepina" i "Antonio" na Fiamengove tekstove za film po Smoji, "Servantes iz Malog mista" — pojašnjavao je Runjić.
Toplina Mediterana

Zdenko i Oliver su se za godina stalne suradnje naslušali priča o tome što za publiku — rasutu po kontinentima ili domaćim prostorima — znače njihove uspješnice. Jedan je uvaženi skladatelj ozbiljne glazbe — u javnosti znan kao zadrti protivnik estradnih ljiga i zabavne glazbe uopće — bio okorjeli Runjićev & Oliverov fan, nalazeći u Zdenkovim populističkim himnama konzumiranim u skrovitoj intimi vlastita doma izravnu vezu s morem i toplinom Mediterana, dok su se, veli legenda s uporištem u stvarnom životu, razvratni očevi vraćali obiteljima zbog Zuppina teksta u Pismu ćali. Bilo kako bilo, od Balade o tovaru (koja je bodulska inačica emocionalnosti crnačkog bluesa s delte Mississippija) iz 1963. ili Čovika od soli Runjić je — kao i njegov veliki uzor Domenico Modugno pet-šest godina prije s druge strane Jadrana — drsko ispisivao neku novu drukčiju pjesmaricu.