S vjerom u ljubav

Nakon tri zajednička albuma i harača maznutog na splitskim festivalima, Zdenko Runjić i Oliver Dragojević odlučili su na sljedećem projektu promijeniti formulu. Na Splitu '79 Oliver je pjevao Vjeruj u ljubav, skladbu sročenu kao drski otklon od patentiranog dalmatinskog rukopisa. Istina, Zdenko je u džepu za Olivera imao pripremljene još dvije skladbe: Vagabunda te Četiri stađuna (pjesmu koju je na festivalu sugestivno izvela Meri Cetinić), ali festivalski su oci zaključili da Oliver može nastupiti samo s jednom pjesmom. Izbor je pao na Vjeruj u ljubav. Isposnička tema, Oliver za klavirom, jednostavna melodija koja raste u aranžmanu prema uzbudljivom finalu, više je dugovala gospelu i Carol King negoli normativima domaće šlageristike.
Izvan standarda

Skladba je - izlišno je i kazati - pukla na Prokurativama, no - kao i u slučaju nekih drugih Oliverovih standarda - kasnije se nametnula kao neizbježan Dragojevićev koncertni zgoditak. Uostalom, za dodjele prestižnog Porina za životno djelo Zdenku Runjiću u proljeće 1998. upravo je Vjeruj u ljubav bila primjeren i znakovit soundtrack.
Na istoimenom albumu iz 1979. našlo se još nekoliko skladbi koje su stršile izvan formata dalmatinske šansone, poput izvrsne Ključ života (skladbe izvedene godinu ranije na zagrebačkom festivalu), Ostavljam te samu, Danijele (uspješnice s Vašeg šlagera sezone), Nocturna, Ljubav je tvoja kao vino..., a ploča je u konačnici, unatoč zlogukim prognozama, planula u trostrukoj zlatnoj nakladi. Konkretno - više od 150 tisuća prodanih kopija.
Očito želeći nakon pop ekskurzije ponovno kapitalizirati na iznimno uspjeloj dalmatinskoj formuli, već na idućem splitskom Festivalu Runjić je pisao (čak) pet pjesama. Meri Cetinić je izvela hit Lastavica, napadački raspoložen Milo Hrnić Slađe od vina, Radojka Šverko Ništa nova (skladbu koju će kasnije superiorno u ponovljenom čitanju snimiti i Oliver), a Dragojević u asistenciji Borisa Dvornika izvodi Nadalinu (koja mažnjava i Prvu nagradu publike i stručnog ocjenjivačkog suda u kategoriji dalmatinske šansone) te još jedan budući standard - Piva klapa ispod volta. Za sve ove skladbe tekst je zapisao novinar, pjesnik i sjajan tekstopisac dalmatinskih šansona Jakša Fiamengo, također jedan od stalnih i dragocjenih suradnika Runjića i Dragojevića.
Nadalina, Nadalina...

Kvartet apsolutnih pobjednika jubilarnog Splita ’80: Boris Dvornik, Zdenko Runjić, Oliver Dragojević i Jakša Fiamengo nakon slavlja s "Nadalinom" Nadalina, osebujan brbljav dalmatinski proto-rap mediteranskog timbra, predvodila je materijal odabran za album Oliver 5 (1980.), ploču koja je - kao svojevrsna kompilacija povodom 20. obljetnice splitskog Festivala - pobrala nisku Zdenkovih i Oliverovih festivalskih uspješnica od Picaferaja do Piva klapa ispo' volta.
Album Ðelozija iz 1981. najslabiji je vinil u ukupnoj produkciji Runjića i Dragojevića; album kompromisa i ne baš osobito uspjelog izleta u drukčija sazvučja. Snimana u ljubljanskom Akademiku uz aranžmane i produkciju Deče Žgura, Ðelozija je kanila izmjestiti Olivera iz - činilo se potrošenog - splitskofestivalskog okruženja te ga prepakirati kao univerzalni pop proizvod namijenjen mnogo širem tržištu od onoga dalmatinskoga: bilo u dijaspori ili in situ.
Pokazalo se, dakako, krivo! Jer, ne samo da je Oliver najuvjerljiviji u materijalu čiji su korijeni duboko položeni u opipljivu južnjačku osjećajnost već je i sama publika očito čvrsto odlučila Olivera konzumirati u izvornom izdanju: oplahnutog morem i parfimiranim vonjem friškine. Konačno, udarna skladba Ðelozije postala je Blago onoj tko te ljubi; tema koja se - kao slučajni uljez ozračen Sredozemljem - u posljednji tren našla na albumu.
"Fan musicala"

Srećom, kao svojevrsni diskografski antipod Ðeloziji te iste 1981. pred splitski Festival (što je, nota bene, najčešći termin izlaska Oliverovih albuma) objavljen je i album Jubavi, jubavi. Kao udarna skladba na albumu se našla naslovna skladba (znana i pod nazivom Infiša san u te), Lipa moja ča si blida i Uvik žaj mi biće (također izvedene na Splitu 1981. u večeri Ustanak i more) te još tri splitskofestivalske uspješnice: Nadalina, Piva klapa ispod volta i Romanca. No pravi biser na ploči bila je superiorna Oliverova verzija znane klapske Runjićeve uspješnice Moja jube - skladbe za koju je većina bila uvjerena da pripada nacionalnoj folklornoj baštini - te Lišina; jedna od skladbi iz nesuđenog musicala Karatilo i tapuni.
- Ja sam okorjeli fan musicala... Prije petnaestak godina Popadić, Jakša Fiamengo i ja zapravo smo skoro pa zgotovili musical. Trebao se zvati "Karatilo i tapuni". Momo i Jakša su napisali tekstove, a ja ih gotovo sve uglazbio, no ispalo je da bi taj naš musical trajao četiri-pet sati. Bogami ne znam nikoga tko bi izdržao toliko sjedenje u kazalištu. Razišli smo se oko ideje da li kratiti ili ne, kome povjeriti dramaturgiju...; ukratko oko tehničkih stvari i realizacije. Naravno, iako nismo ostvarili musical, brojne skladbe namijenjene za "Karatilo i tapune" snimio je Oliver. Iz nesuđenog musicala su primjerice "Evo mene među moje", "Karatilo", "Soda bikarbona", "Lišina"... - govorio je Runjić.
Iz te se ljubavi, uzgred rečeno, začeo i višegodišnji rad na mjuziklu - kasnijoj opereti - Grgur čiju premijeru Zdenko nije dočekao.