Meštar iz antologija

Zahvaljujući iznimnoj prođi prvog Oliver mixa, hrvatsku je šlagersku diskografiju početkom devedesetih zahvatila prava pomama za mixevima namijenjenim plesnim podijima i digest konzumaciji, a osim dvaju smiksanih CD-a 1996. objavljena je i odlična kompilacija Sve najbolje na kojoj se našlo 20 Oliverovih standarda: znakovito 18 Runjićevih te Huljićeva Neka se drugi raduju i Gibonnijeva Cesarica.
Točka na suradnju

Nakon albuma Teško mi je putovati Zdenko Runjić i Oliver Dragojević prekidaju nekadašnju, za jednoga i drugoga, ovisničku suradnju (premda su zajednički i dalje nastupali na Dori), no prve Melodije hrvatskoga Jadrana 1993. najznačajnijem autorsko-izvođačkom dvojcu u povijesti hrvatske popularne glazbe donijele su neka nova svitanja.
Dovršetak "Grgura" - skladatelj Zdenko Runjić i libretist Krste JurasRunjić je već prvim izdanjem svojeg festivala u Zvončacu utemeljio referentnu estradnu smotru shvaćenu kao trampulin s kojeg — ako ne do zvijezda ono makar do gornjeg doma rang-lista — doskaču i veterani i apsolutni početnici (poput Graše i poslije Karana), a Oliver je izvedbom Gibonnijeve Cesarice nastavio put odavno još započet Picaferajem, Galebom, Papom, Skalinadom... Uostalom, nije baš teško pronaći simboliku u Oliverovu trijumfu Cesaricom na prvom Porinu i Zdenkovoj porinovskoj nagradi za životno djelo, kao ni u činjenici da mu je na priznanju glazbenih insidera — predvodeći himničku izvedbu Vjeruj u ljubav — prvi na pozornici čestitao baš Oliver.
Hitovi za Karana

Finale Runjićeve autorske večeri u Opatiji 20. ožujka ove godineDevedesete je Runjić proveo više djelujući kao glazbeni poduzetnik negoli kao skladatelj. Naravno, pisao je i dalje, o čemu je svjedočio ne samo komercijalni uspjeh suradnje s Goranom Karanom već i rad na mjuziklu opereti Grgur, no svoju je energiju ipak ponajprije usmjerio na vlastitu producentsku kuću Skalinada te organiziranje Melodija hrvatskog Jadrana. Festival je, rekoh, posebice u svojim formativnim godinama sredinom devedesetih pokazao da je skovan od iste slitine kao i Splitski festival za svojih najboljih dragojevićevskih i runjićevskih godina.

Kao autor na Melodijama se Runjić pojavio 1995. napisavši ne baš osobito dojmljiv Splitski tango, no skladanju se u pravom smislu riječi vratio 1998. započevši vrlo uspješnu suradnju s dotadašnjim hard-rock pjevačem Goranom Karanom. Nakon skladbe Od ljubavi sam duša ranjena, potpisao je i sve brojeve njegova debitanskog komercijalno uspjelog albuma, ali i kasnije hitove poput Prozora kod Ðardina.
"Grgur" za testament

U studiju s Meri Cetinić i Stipicom Kalogjerom...Mjuzikl operetu Grgur, za koju je nadahnuće dobio čitajući prvu verziju libreta koji je napisao Joško Marušić, Runjić je zgotovio tijekom 2003. i 2004. u suradnji s tekstopiscem Krstom Jurasom. Premijeru Grgura i ostvarenje svoje velike želje da se konačno okuša u formi webberovskog mjuzikla ili tijardovićevskoj disciplini operete, nije doživio.
Doživio je pak sve drugo o čemu je mogao sanjati kao debitant s Melodija Jadrana 42 godine prije: Porin za životno djelo, big budget koncertni tribute projekt, odličja, platinaste ploče i sva moguća priznanja koja se daju velikima te slavu kakvu skladatelj Nikad više... Oliver Dragojević uz lijes skladatelja i prijatelja/Božo VUKIČEVIĆpopularne glazbe rijetko stječe.
No, kada se sve veliko i ono malo zbroji i oduzme, Runjić bi valjda bio najzadovoljniji s onih četrdesetak antologijskih skladbi koje su, htjeli to priznati ili ne, trajno impregnirale drugu polovicu 20. stoljeća u jednoj maloj zemlji na brdovitom Balkanu.