Oliver za sva vremena

Oliverov je hendikep možda bila njegova glavna vrlina. Kao izvođač tuđih skladbi (premda je s Runjićem prije bio u sretnoj i logičnoj simbiozi negoli u nametnutom braku iz interesa), svoju je kreativnost kanalizirao u neponovljive izvedbe. Njihov je zaštitni znak bila podjednako južnjačka emocionalna uvjerljivost i mediteranski štih, ali i sklonost za wonderovski soul i rhythm and blues Raya Charlesa; jednostavna i racionalna vokalna rješenja, ali i karakteristični fjoreti...
Kuhinje i spačke

Žan Jakopač, Zdenko Runjić, Doris Dragović i Goran Karan 2002. s festivalskim odličjima — Točno je da sam glazbenik u duši, da harmonije osjećam "svjetski" te da, s druge strane, dalmatinska pjesma barata sa škrtim harmonijama, s varijacijama na dvije-tri "harme", jer više pažnje posvećuje atmosferi negoli harmonijskoj kvaliteti. Budući da sam kao glazbenik opterećen time, mnogo puta želio bih nešto "muzičarski" komplicirati, harmonijski dotjerati da mi bude lipše u duši. A to ne ide! Jednom sam napisao pismu u koju sam utrpao sve što znam. Bila je užasna, i sva je sreća da je nitko nije čuo i da sam na vrijeme od toga odustao — tvrdi Oliver. No, nije odustao od muzičarske izvedbe koja je baš svakoj pjesmi koju je otpjevao davala poseban pečat.
Dvanaesti studijski album (objavljen 1987.) nosio je jednostavan naziv Oliver (s kolokvijalnim podnaslovom Žuto lišće ljubavi). Iste godine Runjić i Dragojević su posljednji put zajedno na Prokurativama sa sjajnom skladbom Stine, a pjesma se, naravno, našla objavljena i na albumu. Nezadovoljan festivalskim kuhinjama i spačkom koja je doista fascinantnim Stinama — posljednjoj velikoj antologijskoj pjesmi u Runjićevu autorskom portfelju — uskratila nagradu, Zdenko se povukao sa Splita.
Rekordna prodaja

Želja nad željama - mjuzikl "Grgur"Žuto lišće ljubavi je, pak, umnogome kontroverzna ploča. Naslovnu temu do danas osobito ne ljubi ni Oliver ni njegova šansonijerska publika, no, s druge strane, riječ je o zacijelo jednom od najvećih Dragojevićevih hitova. Sam album — na kojem su se našli komercijalni zgodici Majko, Serenada, Stine, Dome moj... — tijekom ljeta je (a album je po običaju objavljen neposredno pred splitski Festival) već bio prodan u rekordnih dvjestotinjak tisuća kopija da bi tijekom jeseni dosegnuao novi komercijalni zamah. Album nasljednik Svirajte noćas za moju dušu (1988.) bio je očekivano odrađen po istom komercijalnom načelu i ponovno s niskom uspješnica: naslovnom temom, Tu Nu Llores Mi Querida, Kletvom...
Nakon dvije naglašeno šlagerske komercijalne ploče, stigao je prvi Oliverov koncertni album: dvostruki Oliver u HNK. Album je sniman na splitskom koncertu 8. veljače 1989. uz podršku rutiniranih Faraona (provjereni slovenski band za zahtjevnije gaže) i klape Trogir, no, na žalost, umjesto da bude potvrda fascinantnih Oliverovih suočenja s publikom uz dodatan emocionalni naboj nastupa na lokalnom terenu u intimističkom kazališnom prostoru, Oliver u HNK tek je demonstracija superiornog Dragojevićeva repertoara. Jer, premda su se na dva vinila razvukli standardi i evergreeni od Picaferaja preko Pape, Galeba, Skalinade, Malinkonije, Romance pa do Stina i Tu Non Llores Mi Querida, Oliverova je izvedba uz puknuti glas bila tek blijeda sjena visokih festivalskih standarda i koncertnih nastupa.
Revizija uspješnica

Finale Runjićeve autorske večeri na Melodijama Jadrana 2001.Album Jedina (1990.) bio je Oliverov prvijenac za netom pokrenutu Runjićevu diskografsku etiketu Skalinada i umjesto tipovanja na sigurno donosi žanrovski šarolik i rastresit materijal. Budući da je objavljen koncem godine, na albumu su se našli neki od prvih domaćih božićnih standarda — Bijeli Božić i Zimska noć (dvije godine poslije Oliver će sugestivno odraditi i neizbježni božićni broj Tiha noć), ali i kampanilistička Splite moj (već godinama prevedena u klapski standard), hit Manuela (koja se trebala naći još na albumu Žuto lišće ljubavi), balada Sreća je tamo gdje si ti, Jedina, Oči boje Jadrana...
Sljedeći album, Teško mi je putovati (1992.), ponavlja shemu prethodnika, a osim hitoidne naslovne teme kuriozum albuma su Oliverove revizije dviju ranijih Runjićevih uspješnica napisanih za Meri Cetinić — Četiri stađuna i U prolazu.