Najbolje godine "vječne verdure"

Picaferaj, Što učinila si ti i Ljubavna pjesma našle su se na Oliverovu prvijencu 1975., naslovljenom Ljubavna pjesma; albumu koji se pojavio prije splitskog festivala i na kojem se, dakle, nije našao Galeb i ja. Iako u vrijeme izvornog objavljivanja nije osobito uzbudio publiku, nakon golemog interesa za idući Oliverov studijski projekt buknut će i prodaja prvijenca pa će Ljubavna pjesma doseći zlatnu nakladu. Po tadašnjim diskografskim regulama značilo je to prodaju veću od 50 tisuća primjeraka.
Navještaj trijumfa

Prvijenac je bio projekt Runjićeva i Oliverova traženja, a neke od njegovih pouka bitno su odredile njihov kasniji autorski i izvođački izlaz. Primjerice, sve aranžmane na albumu, osim za skladbu Ksantipa Mirka Krstičevića, potpisao je Stipica Kalogjera, koji je također bio i autor dviju skladbi: Prisjećam se noćas te Djeca jednog vijeka. Ljubavna pjesma, u retrospektivnom čitanju, zacijelo ne spada u gornji dom Dragojevićeve diskografije, premda je album zanimljiv kao navještenje sljedećeg vinila: pravog autorskog i izvođačkog trijumfa.
Od prve suradnje s Oliverom na Picaferaju pa do Malinkonije, Runjić je pisao i za druge izvođače. Njegove Dane ća i' nima 1968. je na Splitu sugestivno izvela Maruška Šinković. Riječ je o - po osobnom sudu - jednome od podcijenjenih Runjićevih standarda, skladbi u kojoj zajedno srastaju glazba, Zuppini stihovi i emocionalna Maruškina izvedba. Pjesmu Kapetane moj, ponovno sa Zuppinim stihovima, Zdenko je dao festivalskoj debitantici na Splitu '70. - Josipi Lisac.
Posvemašnja dominacija

Oliver i Zdenko, najuspješniji dvojac hrvatske estrade, nakon trostrukog trijumfa na Splitu ’78.Riječ je zacijelo o jednoj od najboljih skladbi u njezinoj ukupnoj diskografiji koju je, uzgred rečeno, pred koju godinu na svoj način prepjevao i Marijan Ban.
I na Opatiji je te 1970. Zdenko dao Josipi Lisac još jednu svoju iznimnu pjesmu - Oluju, u kojoj su se zbrojili pop senzibilitet vremena i rokerskiji aranžmani Mladih leva. Iste godine Cvijet čežnje na splitskom je festivalu pjevao Kićo Slabinac. I ova se skladba upisala među kasnije omiljene klapske standarde. Slabinac je, pak, s Runjićevim Lamentom više sreće imao dogodine kada je, otpjevavši skladbu u alternaciji s internacionalnom zvijezdom Tonyjem Christiejem, dobio prvu nagradu stručnog žirija.
I Rusticana 1972. u Terezinoj izvedbi dobiva niz nagrada, a Runjić i Zuppa su je - uglazbljenim stihovima nikad ti neću reći adio dome moj - zamislili i kao svoju tihu posvetu Vici Vukovu. Slijedili su uspjesi Miše Kovača s Bijelom lađom (1973.) i Tereze sa Sunčanom fontanom (1974.). Ova potonja - godinama kasnije mi je priznao Runjić - krivac je za nastanak dalmatinske šansone. Naime, Zdenka je radna odnosno demo snimka ove skladbe u Oliverovoj izvedbi potakla na ozbiljniju suradnju, koja se zahuktala već 1975. nakon uspjeha Galeba.
Sljedeće, pak, godine mirne su se duše mogle nazvati vremenom posvemašnje dominacije dvojca Oliver i Zdenko, premda bi svako malo bljesnuo još poneki Runjićev hit pisan za druge: Diridonda za Nove fosile, sugestivna Četiri stađuna, lepršavi šlager Lastavica ili nepotrošena U prolazu za Meri Cetinić...
Oliverova Malinkonija objavljena je 1977. i neprijeporno je jedan od najznačajnijih albuma u povijesti hrvatske estrade.
Vrutak svježe krvi

Riječ je, naime, o projektu koji je složen po američkom diskografskom načelu albuma/kolekcije provjerenih uspješnica, komercijalno iznimno uspješnom vinilu (peterostruka zlatna naklada odnosno više od 250 tisuća prodanih kopija) te pravoj zbirci evergreena. To, pak, ne čudi zna li se da su 1976. i 1977. bile iznimno uspješne godine Runjića & Dragojevića uz njihovo haranje tadašnjim festivalima te da je Runjić potpisao neke od najboljih skladbi ukupnog opusa, a Oliver postao uspješna zvijezda.
Dalmatinska šansona je, pak, potvrđena kao vrutak svježe krvi koji će posve promijeniti anemičnu sliku festivalske konfekcije. Konačno, uspjeh albuma Malinkonija jamčile su skladbe Galeb i ja, Laureati Splita ’75. sa skladateljem Zdenkom Runjićem: Tereza je bila "nježna struna mandoline", a Mišo je ponavljao "Ja ne mogu drugo nego da je ljubim"Prva ljubav, Romanca, Što učinila si ti, Skalinada, Našoj ljubavi je kraj, Ako izgubim tebe, Nedostaješ mi ti te Na kraju puta. Točnije, hitovi potvrđeni nagradama na splitskom i zagrebačkom festivalu, Karnevalfestu ili Šlageru sezone. Bio je to - točnije - greatest hits LP ostvaren, za divno čudo, tek drugim objavljenim Oliverovim samostalnim albumom.