PRESS kutak
Optimizirano za IE, Operu i Safari browser

- Moj Galebe - 1990: Sreća je tamo gdje si ti

1990: Sreća je tamo gdje si ti

Jednom mi je skladatelj Aleksandar Ilić u šali rekao: "Tebe i Olivera može se maknuti samo tako da vas se ubije."
Vjeran Zuppa (sin pokojnog šjor Slavka), Oliver i Zdenko na obljetničarskom tridesetom izdanju splitskog Festivala (1990.) na kojem je 'Galeb i ja' proglašen najljepšom i najupečatljivijom skladbom svih festivalskih godina.Za 30. obljetnicu festivala organizirali smo veliku feštu, a žiri od 666 osoba, po šest iz određene profesije... šest novinara, šest vatrogasaca, šest plivača... glasovao je za najljepšu pjesmu u protekla tri desetljeća. Prva je bila "Galeb i ja", druga "Pismo ćali", treća "Oprosti mi, pape", četvrta "Skalinada". Od prvih pet pjesama, četiri su bile moje. Proglašen sam najboljim skladateljem, Tomislav Zuppa najboljim autorom teksta, Stipica Kalogjera najboljim aranžerom, Oliver pjevačem, Tereza pjevačicom, a "Dubrovački trubaduri" najboljom grupom.

I da bih zaključio treće desetljeće, u Zadru, u izboru za našeg sudionika na "Pjesmi Eurovizije", imao sam odličnu "Sreća je tamo gdje si ti" koju su izveli Oliver i Zorica Kondža. Inače, na tim izborima uvijek sam bio drugi ili treći, sve do Karanove pobjede na "Dori 2000".

Govoreći o kvaliteti svojih pjesama, onih koje su se održale, polovicu osamdesetih i drugu polovicu sedamdesetih ocijenio bih najuspješnijim i najplodnijim razdobljem svog rada. Tijekom osamdesetih nastavljam suradnju s Oliverom, no treba voditi računa o raznim okolnostima: došlo je do male zasićenosti, pojavljuje se pitanje motiviranosti... Jednom mi je skladatelj Aleksandar Ilić u šali rekao: "Tebe i Među petorkom veličanstvenih svih dotadašnjih trideset splitskih Festivala našli su se (a tko bi drugi): Zdenko, Stipica Kalogjera, Oliver, pokojni Tomislav Zuppa i Tereza. U izboru za 'Pjesmu nad pjesmama' pobijedio je 'Galeb', 'Ćale' je bio drugi, Nima Splita do Splita? Nekoć bilo jer danas se on odaziva na ime Melodije hrvatskog Jadrana.Olivera može se maknuti samo tako da vas se ubije." Uspjeh naše suradnje možda je stvorio određeni otpor među kolegama iz struke.

Ponavljam, odluka da ne radim mnogo, da se ne trošim, bila je pametna. Nije mi naškodilo što sam ostao u Splitu. Možda sam mogao biti više medijski eksponiran, češće se pojavljivati na TV, no to uopće nije važno. Znatno je važnije da sam od 1975. do 1990., znači punih 15 godina, bio najizvođeniji autor u bivšoj Jugoslaviji, izvođeniji od Novkovića, Bregovića... Mogu samo povjerovati da se taj status ni poslije ne bi promijenio. Sarajlije mi govore da su preživjeli rat uz moje pjesme, Beograd nije prestao svirati Olivera. Uvijek sam se ravnao spoznajom: ne smije se sve odmah! Nakon "Oprosti mi, pape" Oliver je trebao krenuti na veliku jugoslavensku turneju, ali obojica smo rekli: "Ne!" Kad se stvar dovede do usijanja bolje je "stat' na balun", pa krenuti ponovno. Tko se brzo uzdigne, brzo padne. Kao matematičar po vokaciji, analizirao sam ritam izvođenja "Sunčanih fontana" i zaključio da u prvih deset godina nije drastično pao. A iste godine javila se "Copacabana" koja je prve sezone bila strašno izvođena, no poslije se izgubila. Ako pjesma vrijedi, nije važno je li nagrađena. Ona ostaje.
..' Autor:Dražen Vrdoljak po kazivanju Zdenka Runjića

Share |
VREMEPLOV
Iz biografije:

1965-66-67: Pismo ćali

Tri skladbe poslao sam pod šifrom; da sam ih sve potpisao svojim imenom i prezimenom vjerojatno ne bi prošle. Od tih pet najdublji trag ostavile su "Pismo ćali" u izvedbi Vice Vukova i njemačkog pjevača Heinea i "Picaferaj" u kojemu sam Oliveru ... ...
... više »»»