1988-89: Žuto lišće ljubavi

1988.
Sudjelovao sam na MESAM-u, "Šlageru", "Zagrebfestu" i "Pjesmi Eurovizije". Tada se javlja nova tema - folk u zabavnoj glazbi, što se pogrešno i pejorativno nazivalo "greko". Jer, riječ je naprosto o reduciranom ritmu... um-ca ili um-ca-ca, um-ca-ca koji može razumjeti i slušatelj bez sluha, a grčka je glazba nešto sasvim drugo.
Pjesme kao "Zora je svanula", "Put putujem", "Piši mi", imale su velik odjek, pa sam zaključio da bih se i ja mogao okušati na tom terenu i napisao sam "Žuto lišće ljubavi". Bez ikakve naročite reklame istoimeni je album postao najtiražnija Oliverova ploča. Zato smo 1988. napravili album "Svirajte noćas za moju dušu" s kojega je najveći hit bila pjesma "Tu non llores me querida".
Nakon što ju je Goran Karan obnovio s Oliverom doživjela je slovensku, austrijsku i slovačku verziju.
Oko "Žutog lišća" s Oliverom se i dan-danas natežem. Pjeva ga jer ga publika traži, iako tu pjesmu ne voli. A ja smatram da "Žuto lišće ljubavi" nije ništa lošija pjesma od "Oprosti mi, pape" i da ga je vratila u život. Može mu se gaditi koliko hoće, od početka je bio protiv nje, ali 1987. diskografski ga je vratila na noge.

1989.
Nisam mnogo pisao i jedino sam na "Makfestu" osvojio treću nagradu skladbom "Ina" i izvedbi Zdravka Škendera. Dok sam tri godine bio umjetnički direktor festivala u Splitu, uveo sam program "splitskih bisera" koji sam podijelio po desetljećima, sa željom da obnovim najbolje festivalske pjesme, ponekad u drugim izvedbama.
Tako je 1988. Ðuka Čajić pjevao "Pismo ćali" i pobijedio, godinu dana poslije Oliver je osvojio drugu nagradu s "Galebom", a Tereza treću sa "Sunčanim fontanama".