1979-80: Nadalina

1979.
Što dalje? Na albumu "Vjeruj u ljubav" objavili smo pjesmu "Vagabundo" i da smo s njom išli na Splitski festival samo bismo "prošetali". Jer, ona je stilski bila nastavak "Skalinade" i "Malinkonije". No, zaključili smo da bi se slušatelji mogli zasititi i da je došao trenutak za promjenu. Zato smo se odlučili za "Vjeruj u ljubav". Mislim da je, poslije "Galeba", to moja najbolja pjesma za Olivera. Jedina je greška bila što je pjevao za klavirom, a s njim su nastupili "Pepel in kri" s Otom Pestnerom kojega je publika percipirala kao dominantnu osobu.
"Četiri stađuna" trebao je također pjevati Oliver, ali te su godine odlučili da jedan te isti pjevač ne može pjevati i na šansonama i na večeri zabavnih skladbi. Oliver je snimio demo i u njegovoj verziji pjesma je zvučala sasvim drukčije. Izbor je, međutim, pao na Meri Cetinić. Posrećilo joj se: dobila je prvu nagradu.

1980.
Jakša Fiamengo donio mi je četiri kitice za A frazu "Nadaline": kad Nadalina radi ovo, kad Nadalina radi ono... Meni se to svidjelo, ali njegova Nadalina bila je stara i krezuba. Zatim se pojavio s novom Nadalinom koja je bila mlada i lijepa... ali sada nema refrena, promijenila se metrika. A mi smo to radili za Borisa Dvornika, za večer šansone, ne za Olivera. Pomislio sam: Boris nije pjevač nego glumac, napravimo mu neki parlando. I Jakša to učini. Oliver snimi demo, raziđemo se, kad nakon pola sata evo ga na telefonu: "Da li bih se ja nekako mogao 'uvalit' u 'Nadalinu'?" U kombinaciji Oliver-Boris pjesma je svih zaludila, možda malo i nepravedno, jer su "Piva klapa' ispo volta" i "Lastavica" došle u drugi plan. Ipak, i "Lastavica" je postala veliki hit, da ne govorimo o "Ništa nova" koju je Oliver ponovno snimio nakon Radojke Šverko i dao joj pravi izričaj. Tako je 1980. ispala "godina osvete" za prethodnu kad smo imali dvije možda najbolje pjesme koje sam napisao. Godine 1980. obilježena je 20. obljetnica festivala i "Oprosti mi, pape" proglašena je najboljom pjesmom, a na 30. obljetnici izglasana je - "Galeb i ja".

Uopće, težište sedamdesetih je na ponovnoj suradnji s Oliverom u kojoj smo se pronašli po glazbenom senzibilitetu. Nije sve uvijek išlo glatko, jer on bi najradije uvijek pjevao Stevieja Wondera, no rekao sam mu: "Wondera pjevaj i sviraj kući, prema vani si 'Skalinada', 'Galeb', 'Pape'. Ljudi te takvim doživljavaju i vole." Na albumu "Ðelozija" pokušali smo nešto različito, ali najbolje je prošla "Blago onom tko te ljubi", jedina u tradicionalnom stilu.
Sedamdesete su i trijumf dalmatinskog zvuka: naše pjesme proslavile su Splitski festival i ostale za povijest. Ne poznajem tandem autora i pjevača s kojim bismo se mogli usporediti, koji djeluje 25 godina. Oliver je snimio 180 mojih pjesama. "Skalinada", "Galeb"... autohtono su naše. Moje i naše.