1975: Galeb

Na "Splitu" sam imao četiri pjesme, a tri su bile nagrađene: "Ja ne mogu drugo nego da je ljubim" s Mišom, "Nježne strune mandoline" s Terezom i "Konte od kanjete" s "Dubrovačkim trubadurima" na večeri dalmatinske šansone. "Galeb i ja" - ništa! Od 12 šansona prema glasovima publike "Galeb" je bio osmi i ostao bez nagrade. Ali, od njega je krenula prava priča s Oliverom. Sjećam se da mi je nekoliko mjeseci poslije direktor festivala Tomislav Kuljiš priznao: "Znaš da je ona tvoja pisma s onin malin - lipa pisma". Trebalo je vremena da je razumiju i dožive.
Kako je nastao "Galeb"? Sa sinom Borisom koji je tada imao sedam, osam godina šetao sam Firulama. Bila je jesen, južina, galebovi su se skupljali na lažini. I mali mi kaže: "Tata, a zašto ne bi napisao jednu pjesmu o galebu?". Počeo sam razmišljati kakva bi to trebala biti pjesma. Možda filozofski razgovor između čovjeka i galeba? On gore slobodno leti, nema prirodnog neprijatelja, čovjek je dole, okovan svojim brigama... Kad sam došao kući nazvao sam šjor Slavka (Tomislava Zuppu), rekao mu kako sam zamislio pjesmu i pitao ga što bi mogao napisati na tu temu. Nakon tri dana dolazim s posla iz "Jugoplastike", dočeka me koverta i u njoj tekst. Zvao se "Moj galebe". Pročitam tekst, ali u njemu ne pronađem ono što sam htio i pomalo ljut ostavim ga na klaviru.
Prošlo je više od mjesec dana kad su me nazvali iz Omiša da se natječaj za festival uskoro zaključuje i hoću li nešto poslati. Sjeo sam za klavir, ponovno dva, tri puta pročitao Zuppin tekst i tada, bez opterećenja prvobitnom idejom, odjednom zaključio da je izvrstan. I počeo sam pisati prema njemu, ali kao hommage klapi. Prvi tenor: "li-po mi je, lipo mi je...", a zatim svi upadaju: "a-a-a... moj galebe!". Onda krenem u B dio i nije prošlo ni 20 minuta - pjesma je bila gotova! Odem do Olivera, on je odsvira i zapita me: "Za koga ti je ovo?". "Za Omiš!". "Ma, zajebi, kakav Omiš! Ovo ja pjevam!".
"Galeb" je na "Splitu" izveden u večeri dalmatinske šansone koju su uveli 1975. jer festival je 1974. posljednji put bio međunarodni i sada je trebalo smisliti nešto novo. Kao što, pišući "Galeba", nisam razmišljao ni o kakvoj "šansoni", tako je i podjela skladbi na dalmatinske šansone i zabavne bila umjetna podjela.
Nisam promijenio niti jednu notu izvorne partiture. To mogu objasniti samo napadom nadahnuća, posebnim stanjem duha. Kao da sam u trenutku ugledao neku svjetlost.
"Galeba" je u klubu jednog mog školskog kolege u Los Angelesu čuo Neil Diamond koji je upravo pisao glazbu za film "Galeb Jonathan Livingston". Oduševio ga je. Ne smijem reći kolike mi je novce nudio da on potpiše pjesmu, jer se nije želio zezati s autorskim pravima tamo nekoga s kraja svijeta. Da je to bila nova pjesma isti bih čas uzeo lovu. Ali, ovdje su već svi znali da je to moja pjesma, a u filmu je trebala biti naslovna.
Inače, moja prva suradnja s Oliverom nakon "Picaferaja" trebala je biti "Ne žuri djevojčice" s prvog albuma "Ljubavna pjesma", ali nisu je primili na Zagrebački festival.