PRESS kutak
Optimizirano za IE, Operu i Safari browser

- Moj Galebe - 1962: Ćakula o siromajima

1962: Ćakula o siromajima

Moj GalebeŽivio sam u kući u kojoj je prije Drugog svjetskog rata živio Ivo Tijardović, pa je malo glazbe možda "ostalo u zidovima", a pjesme što su ih klape uvečer pjevale po Getu i Ðardinu doimale su se nedohvatljivima. To su bili prvi porivi da se počnem baviti glazbom, a pravi me udarac protresao kad sam kao dijete čuo probe za "Carminu Buranu" na Peristilu. Bio sam očaran Orffovom glazbom, ali i glazbom uopće.
Debitant Zdenko na Melodijama Jadrana '62  Ćakulama o siromajima izborio se za prvu nagradu publike i nagradu za stihove. Sve ostalo je - povijest.Pod utjecajem Modugna i njegovih "sinova" - Gina Paolija i ostalih koje je on iznjedrio i koji su izmijenili sliku talijanske kancone - nastale su "Ćakule o siromajima". Pjesma se izvorno zvala "Siromaji", ali kako u našem (tadašnjem) društvu siromaha nije smjelo biti, tekst je promijenjen. Osnovna slika malog dalmatinskog škoja ostala je ista. Bio je to prvi tekst na tragu dalmatinske šansone. Pjesma je bila za nijansu drukčije zamišljena, no ostala je moj prvi festivalski nastup na prvim "Melodijama Jadrana" na bazenu "Jadrana". Izvedena je 29. kolovoza 1962. i pobijedila: prva nagrada publike i nagrada za tekst, što je zanimljivo jer na nagrade za tekst tada je bio "pretplaćen" Drago Britvić. Očigledno, prepoznali su nešto drugo...nije se poklapala s prevladavajućim stereotipom. Tada sam imao 19 godina, bio sam student elektrotehnike i doživio sam šok pozitivnog iznenađenja.
U glazbu sam, dakle, ušao na velika vrata, što mi je bio poticaj da nastavim raditi. Kad sam počeo slušati talijanski radio i prvi put čuo Modugna i "Volare", rekao sam sam sebi da moram pisati pjesme. I znao sam da ću napisati sjajne pjesme. Imao sam takav osjećaj, što danas možda glupo zvuči jer za svaki uspjeh treba škola i trening. Glazbu, makar ono što mi je trebalo, naučio sam sam. Živio sam u kući u kojoj je prije Drugog svjetskog rata živio Ivo Tijardović, pa je malo glazbe možda "ostalo u zidovima", a pjesme što su ih klape uvečer pjevale po Getu i Ðardinu doimale su se nedohvatljivima. To su bili prvi porivi da se počnem baviti glazbom, a pravi me udarac protresao kad sam kao dijete čuo probe za "Carminu Buranu" na Peristilu. Bio sam očaran Orffovom glazbom, ali i glazbom uopće.
Svirao sam u školskom tamburaškom orkestru koji je vodio prof. Ivan Keđo, tamburicu i brač u "Filipu Deviću", a moj školski prijatelj Srđan Ivanišević, Goranov otac, i ja imali smo i jednu od prvih električnih gitara. No, najvažnije je da bih, kad sam radio, na dasku za crtanje u tinelu stavio harmonij i svirao, a majka bi mi govorila: "Zdenko, oli će ti to dat jist?".
"Ćakule o siromajima" smatram početkom dalmatinske šansone jer sam izbjegao palme, mjesečinu i uobičajene zabavnoglazbene rekvizite u korist, ajmo reć', socijalne tematike, što sam nastavio u "Čovjeku od soli", "Baladi o tovaru" i nizu drugih pjesama.

..' Autor:Dražen Vrdoljak po kazivanju Zdenka Runjića

Share |
VREMEPLOV
Iz biografije:

1993-94-95: Arja

Nisam se, međutim, predavao i povukao sam naizgled rizičan potez: osnivam vlastiti, prvi privatni festival pod nazivom Melodije hrvatskog Jadrana. Prvo izdanje bilo je "bomba" i ostalo zapamćeno po promociji nove zvijezde na našem estradnom nebu ... ...
... više »»»